Игор Ђурић - рођен у Истоку (Метохија) 1968. године. Писац: романи, песме, есеји, књижевна критика, путописи, сатира, блог, колумне, политичке анализе (аномалије), теорија књижевности, историја књижевности, завичајна књижевност, афоризми, све...  
 

петак, 5. мај 2017.

Velika Albanija zapravo i sada postoji

Пише: Игор Ђурић

TEKST NAPISAN PRE DEVET GODINA!!!
Velika Albanija zapravo i sada postoji
Igor M. Đurić
11.01.2008
Velika Albanija zapravo i sada postoji. Treba naglasiti da nikakvih međunarodno održivih i čuvanih granica između Kosmeta i Albanije već godinama ne postoje i da je protok ljudi i robe nesmetan u oba pravca.
Pa i srpska strana granice prema Makedoniji gde naša vojska sada nema pristupa takođe je otvorena i sa Kosmeta prelaze teroristi i oružje ka Makedoniji. Ta tvorevina, Velika Albanija možda ne postoji formalno i pravno ali praktično već funkcioniše.
Najinteresantnije i ujedno najlicemernije što je u vidu optužbi stizalo sa nekih strana jeste optuživanje Srbije za težnje prema nekakvoj Garašaninovoj Velikoj Srbiji. Pri tome se izbegavalo govoriti da su pre samo nekoliko desetina godina na ovim prostorima egzistirale i velika Hrvatska (do Zemuna) i Velika Albanija (i da su obe sada obnovljene, doduše prva ne u istim granicama, i da su obe marionetske i da se samo spisak gazdi nešto proširio pa su pored Germana sada tu i Aglosaksonci, dok su Italijani ne računajući Vatikan skrajnuti na stranu), a da su Srbi kao pobednici u Prvom svetskom ratu propustili da legitimno stvore Veliku Srbiju stvarajući Jugoslaviju (zapravo prvo Kraljevinu SHS).
Problem je što je i ovako ranjena i rasparčana, za neke, Srbija i dalje velika i jaka. Šta je u pitanju? Odgovor je u sledećem.
Pored stalno pominjane teze da su Srbi izgubili sve ratove koje su vodili u zadnjih dvadeset godina treba istini pogledati u oči. U Bosni je rat dobijen i Srbi su zasluženo i po svakom pravu dobili svoju državu. Da nisu ratovali Republike Srpske danas ne bi bilo. To je još jedna srpska država. Zatim, neće doveka u Crnoj Gori vladati ovaj bolestan režim koji je zarad ličnog bogaćenja i kriminogene svesti usadio u jednom delu naroda patološku mržnju prema Srbima. Proći će ne mnogo vremena a Srbija i Crna Gora će biti opet ‘’dva oka u glavi’’, dve bratske i srpske zemlje (neka budu i dve bratske srpsko i crnogorske zemlje opet će doći na isto, suština je bitna i naša krvna povezanost a ne kako se zovemo i našta se odazivamo). To je već druga međunarodno priznata srpska (crnogorska) zemlja.
Ako tome dodamo i maticu Srbiju, današnju državu Srbiju koja se bori za Kosmet ili deo Kosmeta onda se upravo dobija kontura budućih odnosa snaga na Balkanu. Zato je istorija morala unazad. Zato nam danas otimaju Kosmet, pritiskaju nas i prete nam i otud to da Srbi u Bosni i Hercegovini koji su i pre rata bili jedan od konstitutivnih naroda nema pravo na samoopredeljenje a Albanci koji su u Srbiji bili nacionalna manjina sada imaju pravo na to.
To se vraćaju stari dugovi od naših starih neprijatelja. Jer, sa gore pomenutim činjenicama i uz poštenu vlast koja će iskoreniti korupciju i lopovluk i ekonomski pokrenuti potencijale matice Srbije, Srbi će biti najači faktor u okruženju a to ovi znaju.
Srbija, Crna Gora i Republika Srpska su trougao koji će ekonomski, politički i vojno biti dominatan faktor u regionu (i čik da vidim Evropsku Uniju da primi Bosnu i Crnu Goru u svoje redove a da to ne učini sa Srbijom). Otud ideja da se poturi pod nos Srbiji -Velika Albanija (koja nikada neće formalno postojati baš kao ni što se formalno neće ujediniti ove tri srpske zemlje) koja bi bila protivteža. Naravno, zbog toga će stradati Makedonija a Srbiji je svejedno jer za nju i onako predstoji dugogodišnja borba povratka Kosmeta pod svoje ingerencije. Zanimljivo je da se istorijski poklapaju i granice te Velike Albanije. Naime i kad su je fašisti stvorili 1941. godine ni tada Mitrovica i severni deo Kosmeta nisu bili u sastavu te kvazi države. U to vreme u Mitrovici je general Nedić držao vlast.
Zbog svega rečenog, nema mesta čuđenju što se ovih dana baš iz Beča čuju najave da će oni prvi, kao lešinari prići rasparčavanju jedne suverene zemlje. To nam oni vraćaju sada dugove sa Cera i Kolubare, sa Solunskog fronta, vraćaju nam dugove jer se upravo pod kopitama srpske konjice raspršila dvojna monarhija. Biće tu u ‘’prvim redovima’’ i Mađari i Nemci.
Sve što u Svetskim ratovima nisu uspele da učine Austrougarska monarhija i Hitlerova Nemačka na Balkanu: uspeli su njihovi potomci koji se predstavljaju nekakvim demokratskim svetom i uz to još i naprednim. Pripojili su sebi bivše teritorije SFRJ, Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu, izašli su na toplo more, obnovili NDH i Veliku Albaniju, odvojili Crnogorce od Srba, obnovili ‘’Handžar’’ i ‘’Skenderbeg’’ divizije, ono što je ostalo od Makedonije posle Šiptara gurnuli su u kandže Bugara.
Jedino su ih Srbi ratom (opet Srbi i opet ratom) malko iskomplikovali sa Republikom Srpskom ali se ne treba zavaravati da neće doći do pokušaja svim silama njeno uništenje. Naravno, potomke Habsburga boli i pitanje Vojvodine ili Vojvodstva Srpskog, nikada to nisu prežalili i probaće raznim metodama, naravno najviše licemernom politikom i protežiranjem srpskih propalica da to pitanje stave na dnevni red. Englezi kao i pre sedamdeset godina, kao i pre sto godina i dalje igraju svoje kurvanjske igre. I opet se Sibirski medved proteže, verovatno dok se to poklapa sa njihovim interesima (ne treba zaboraviti srpske ustanke protiv Turaka i trgovanje Rusije nama, kao i Prvi svetski rat kada su nas prodali u korist Bugara). Tu su i Amerikanci kao glavni igrači sa svojom spoljnom politikom koja prvo šalje CIA-u, pa tomahavke, pa vojnike pa tek onda politički deluje. Otud posle njihovih angažmana uglavnom ostaje haos.
Čemberlenu su aplaudirali, zapravo, dočekali ga sa ovacijama kad se vratio iz Minhena 1938. godine jer je po mišljenju javnog mnjenja sačuvao mir u Evropi žrtvujući Čehoslovačku. Poslanik Čehoslovačke Jan Masarik pošto je informisan da će se konferencija održati bez prisustva njegove zemlje po izričitom zahtevu Hitlera i ako se o toj istoj zemlji odlučuje, rekao:
‘’Ako ste žrtvovali moj narod da bi ste spasli mir u svetu, ja ću biti prvi koji ću vam zapljeskati. Ali ako ne, džentlameni, onda neka se Bog smiluje na vaše duše’’.
Gospodo svetski moćnici!!!
ako Kosmet otimate Srbiji zbog pravde i mira u svetu, zbog navodnog narušavanja ljudskih prava (kad su jednoj zemlji otimali teritorije zato što je svojim građanima narušavala ljudska prava?!?) i još navodnije ‘’humanitarne katastrofe’’ (posle te navodne katastrofe ‘’proteranih’’ je bilo više a ‘’progonioca’’ skoro da je nestalo)- neka vam je sa srećom posao, ja ću vam prvi zapljeskati ako time rešavate sve gore nabrojane probleme. Ako pak nije tako onda NE želim da se Bog smiluje vašim dušama.
Gospodo iz Amerike i jednog dela Evrope!!!
ako uništavate Srbiju i oduzimate joj deo teritorije da bi postigli demokratiju i stabilizovali međunarodne odnose- Srbi će vam prvi aplaudirati. Međutim, ako još ima separatista koji žele svoje države na teritorijama međunarodno priznatih država pa ih zatraže i vi im to ne dozvolite- gorite u Paklu. Ako još bude ratova i humanitarnih katastrofa u svetu i posle nezavisnog Kosova- onda gorite dva puta u Paklu.
Ako je nezavisno Kosovo: pravda- aplaudiram vam. Ako nije- crknite!!!
Ako je nezavisno Kosovo: demokratija- ja vam priređujem ovacije. Ako nije- gubite se!!!
Ako je nezavisno Kosovo: multietničko- vivat. Ako nije- vodite ih kod sebe pa tamo gradite multietničnost.
Ako je nezavisno Kosovo: budućnost Evrope- ja vas žalim ali uz dužno poštovanje. Ako nije- izvinite mi se!!!
Kad se dakle rasparčavala Čehoslovačka 1938. miru i pravdi se klicalo u tom takozvanom demokratskom svetu. I danas se to isto dešava, posle sedamdeset godina, jednoj drugoj zemlji, pod istim uslovima i pod istim izgovorima.
I opet su u jednom delu Evrope rezultati isti: Velika Albanija.
11.01.2008

Нема коментара:

Постави коментар

www.djuricigor.net , e-knjige i blogovi

counter for blog